"...dah je samo sat koji utkucava..."
03.12.2005., subota
jednostavno mora nesto biti...
|
evo..izgleda da me predugo nije nista lose zadesilo..kad imam naviku pisat nest, samo kad se nest takvo dogodi... ivana dosla doma...sve super..malo otezano disanje.. i bila je doma vec kojih mjesec dana... i sad je opet zavrsila na operaciji.. nest joj se upalilo na disnim organima zbog toga sto je dva puta iscupala te cijevcice dok je bila u komi.. vec sam pomalo i otupjela od svih tih sranja sto mi se konstantno ponavljaju samo u drugacijem obliku... a jeb... mu mater... kad je to uvijek tako...malo se zivot promijeni na bolje(kolko tolko) i onda opet nesto mora iskrsnut... onak nesto..kaj ti poremeni bio ritam za ama bas sve ambicije... ova godina pauziranja od skole.. kostat ce me vise zivaca od bilo koje skole na zemlji... |
13.11.2005., nedjelja
finally some...
|
evo i mene nakon nekog vremena... ivana je izasla iz bolnice..vec sam par puta bila kod nje.. kako sve izgleda, njoj je super, samo jos malo tesko dise...ali za mjesec dana bit ce ko nova... kaj se mene tice..danas sam dobila novi auto...sad sam malo happy.:) jer bilo je vrijeme da me izvade iz onog starog koji me pratio godinu dana.(o kojem je autu rijec.."no coment!" u subotu se desilo nekaj uzasno! ali o tome vam nesmijem jos pricat...jer zasada nitko nesmije znat..osim nas jadnika koje je to zadesilo..lol u sub mi najbolji frend ima oprostajku...tako da onda ce bit... "veselo" ok..a zasad.. pozdraw svima.. |
29.10.2005., subota
a while...
evo i mene...sad me jedno vrijeme nije bilo... morala sam poslagat neke stvari u zivotu... Ivana je sad vec super...normalno govori, na mozgu nema ostecenja, jedino kaj je neke nebitne stvari zaboravila..ali prisjeca se iz dana u dan... jos hodat nemoze...ali prolazi kroz svakakve terapije pa bude i to...doma dolazi za kojih tjedan dana... jucer smo pricale kojih sat vremena... bas sam bila happy...a to mi se nije desilo u zadnjih mjesec i pol... prvo nebude mogla izlazit kojih tri mjeseca...onda budem ja kod nje..i morala budem ju vozit... Ivana znas ti vec kam...:) inace su ju zagrebacki doktori otpisali..rekli su da se nebude probudila.. ocito da su se jako zajebali... isto ko i ovi u cakovcu koji su mislili da spava a ona je bila u komi...mislim, neznam kaj bi rekla na sve to... i da..tnx svima na porukama podrske... ovo vam je ivana na fotki... |
22.10.2005., subota
konacno...
danas smo se dopisivale...doduse ne puno...ali 3-4 poruke smo razmijenile... rekla si mi da se vracas doma za kojih tjedan dana... jedva cekam!!! i hvala bogu kaj si se jos prilicno brzo tak jako oporavila... jos ni sama neznam kaj bum te rekla dok te vidim..mozda budem te samo zagrlila i tak drzala kojih pol sata... onda mozda guknem kaj pametnog... sad neznam...bumo vidle kaj bumo prvo napravile zajedno..ali to bude nekaj kaj jos nikad nismo...a trebale smo... budes vidla kaj... sad sam dobila tvoju poruku... idem off...cujemo se... vidimo... thereīs an angel watching over you |
20.10.2005., četvrtak
cula te...
|
danas mi dosla poruka... zamisli..od tebe!!!nisam mogla vjerovati, jedva sam cekala da te nazovem... javila si se, ali si jako tesko govorila, cula sam kak se mucis, pa te nisam htjela puno ispitivat...ja sam vise govorila... roditelji su ti ostavili mobitel da nekak lakse to sve prebrodis... malo su mi zastrasujuce zvucali aparatima koje sam cula u pozadini... al bitno da sam tebe cula... pitala si me kolko je sati?! dok sam ti rekla 19:20..rekla si "nej me"... sve je to jako traumaticno...i ja mislim da niko to ne dozivljava kao ja... imam toliko malo prijatelja, i svaki od njih je nezamijenjiv...bolje receno najvise ti jer si mi ti jedina zenska frendica..sve ostale su tako plitke, mamurne, u svom svijetu muskaraca...a to mi ide tako na kurac... [I] "take this breath away from me... give it to someone who needīs donīt tell me that itīs all al lie I wona break down and cry... this pain is so cruel, so bad, all I need is someone who cares... canīt stand nobody else... hold on, donīt give up... iīll be helping u all the way... just for being here with me..."[/I] |
something else...
jucer sam se cula s ivaninom mamom...malo joj je bolje..samo kaj je dobila jos povrh svega i upalu pluca..ali doktori kazu da su to ocekivali, zbog konstantnog nekretanja... uglavnom sve vodi ka tome da bude joj bolje... jedino kaj me jako zaboljelo unutra, bilo je dok mi je Ksenija (ivanina mama) rekla da su ju morali zavezat za krevet jer si inace sve cijevi i zice koje su prikopcane za nju potrga dolje...onda si mozete mislit kako joj je...a jebe me kaj nemogu do nje sad, kad je u karanteni... Sad posto ju nemam vec jedno vrijeme pocela sam slusat neke od nasih najdrazih pijesmi dok smo zajedno..na veliko cudenje, ja sam druzeci se s njom zavoljela i house,techno, dance...a ona uz mene rave ( tj.najvise prodigy) ovim blogom posvecujem joj cetiri pjesme od darudea,gigija,armanda, i njenu najdrazu pjesmu satisfaction...pusek IVANCICA... drzi mi se plavusa jedna..jer se za tebe moram i ja... |
18.10.2005., utorak
samo sranja...
ivana je jos uvijek na aparatima...ali barem se probudila...kaze da osjeca ruke i noge ali nemoze njima micati- zasad... i sad kao da mi nije dovojno ovo sto imam s njom... jos se i moji starci doma svadaju a ja trpim u sredini... neznam vise kaj bi mislila.. nekada pomislim da je mozda neven bio najpametniji kada se ubio...i ostavio ovaj bijedan svijet... danas sam tako pukla da sam skoro razbila vrata... a mobitel mi je po cijeloj kuci...mama me samo zbunjeno gledala..ja mislim da cu ja bit jedan od rijedih slucaja...i zadobit zivcani slom u ovim godinama... jednostavno negdje u zivotu treba povuci granicu kada se vise tako nemoze...a meni jako malo fali... uglavnom... zivot mi je u totalnom rasulu momentalno... |
12.10.2005., srijeda
mala iskrica...(4. dan)
jos uvijek te nema tu...lutas negdje sama...nitko nezna kad ces se vratiti...tesko nam je svima... neznam kaj bi mislila... zvala sam ti mamu...veli da si danas otvorila oci... i probala s njom razgovarat... sad mi je malo lakse dok vidim i najmanji pomak... rekla ti je da sam zvala, i slala ti poruke... pitala sam ju ako bum ja mogla dojti do tebe... veli da nebrem do tebe nutra, mogu te videt jedino prek stakla, ali nema veze, i to bude mi dovoljno za pocetak... a onda kasnije dok bude ti bolje, i dok te premijeste u drugi odjel bum mogla i do tebe... kolko god je tesko sad na pocetku, ovak mali pomak znaci mi vise od bilo cega...svakim danom sve vise koncentriram svoju energiju na tvoje ozdravljenje... svaka negativna misao nepozeljna je, jer to, koliko se god cinilo neopasnim, djeluje razarajuce... ti si ovak dovoljno snazna da to prebrodis... samo je pitanje vremena kad budes... a budes ubrzo... |
11.10.2005., utorak
treci dan...
Ivana moja...znas onu Sandru? onu za koju si rekla da je drska.. ona je bila u komi 21 dan...i rekla je da je tokom te svoje kome vidjela i dozivjela svasta...ja vjerujem da je sad i tebi tak...ona mi je sad rekla neke stvari za tebe...stvari koje budem ti rekla dok se vidimo... dok se probudis...onda bude ti zapoceo novi period tvojeg zivota... mozda bude ti na pocetku tesko, i mislila bus da si izgubila sve kaj volis... s time mislim na treninge i tenis...ali nebude tak..sve bude se ti s vremenom pocelo mijenjati..a ja budem pokraj tebe i u tome budem ti pomagala... ovo kaj se tebi sad desava... nebre se desit bilo kome...sve je to s razlogom to je neka vrsta tvoje karme...ali ako budes na to gledala s negativne strane onda nebus razumjela...ja sam prva dva dana pokusavala to skuziti.. zakaj??! i nije mi bilo jasno...nisam uopce realno razmisljala...i samo me bilo strah da te ne izgubim...a sad mi je jasno...nebudes ti nikam otisla...dok se vratis, jos budes snaznija i stabilnija osoba...budes vidla... danas budem ti mamu nazvala,i jucer sam ju zvala ali se nije niko javljal... i odma ju pitam ako morem s njima do zagreba kod tebe... cujemo se navecer... |
10.10.2005., ponedjeljak
u iscekivanju...
kada je neven otisao...ti si me tijesila...nemoj ni pomisljati da sada i ti otides...jer kome da se onda povjeravam? neznam kaj bi ja bez tebe...bio bi to prevelik gubitak za mene... znas da vise ne bih nasla nikog kao tebe... tesko mi je zivjeti sa spoznajom da sada lezis tamo dok tvoj um lebdi negdje u nepoznatom...jucer sam se cak zbog toga dopisivala s Vanjom, onda znas kak mi je! jos imamo puno toga za proci zajedno...sjeti se samo kaj smo se dogovarale za Novu godinu...i sjeti se tko te ceka na moru... jucer mi se tvoja mama plakala na telefonu, a ja onak jadna dok sam cula, jos nisam bila ni svjesna kaj se dogada i nisam znala kaj da joj velim... tek tri sata poslje sam skuzial kaj se dogada...a onda sam bila gotova... a kamoli da se onda jos nekaj desi...ma ne...nema sanse...nebude se nikaj vise desilo...jedino kaj se jos smije desit, je da se ti probudis...i onda da mi se pocnes smijati kaj sam opce sumnjala da bi se moglo jos nekaj desit... sad jedan dan budem dosla u zagreb...a ti se potrudi kaj budes svijesna dok dojdem... jer inace bum se tam legla pored tebe i nejdem nikam tak dugo dok se ne probudis... i nemoj pozabiti da moras mojem bratu jos vrnuti slicice:to ti je jos jedan razlog da se moras vrnuti.-.. a i znas kaj jos moras izgubiti prije svega /.... i one tvoje tablete koje pijes...znas koje(one nakon kojih nesmes alkohol piti)...to vise nebudes pila...to ti steti...i ocito je da ne djeluje... sad idem...moram ti nekaj kupiti...cujemo se navecer...pusa |
09.10.2005., nedjelja
nesto nevjerojatno...
kao da se netko iskaljuje na meni odozgo...danas sam saznala da mi je najbolja frendica dobila upalu mozga,..nakon toga su ju morali operirat, tokom operacije uhvatio ju je epilepticni napad... i sad povrh svega...lezi u komi u bolnici u Zagrebu... nesto sto je trebalo biti samo prolazna temperatura, pretvorilo se u nocnu moru...njoj u snovima, a meni u budnom stanju... dan prije nego sam spominjala najboljeg frenda(prije mjesec i pol) sljedeci dan saznala sam da se ubio...isto tako, jucer sam spominjala nju u drustvu i danas saznam nesto ovakvo... mogla bih se zakleti da me netko prokleo... sjecam se kada smo pricali u sali...kako bi ona reagirala da ja umrem ili ona....onda nismo shvacale znacenje tih rijeci... a sada se nadam da ih nikada ni necu shvatiti.... jer jedna kalvarija bila mi je dovoljna...i ja vjerujem da ovu (kada bi se desila....nedaj boze) ne bih mogla prebroditi... u ovom trenutku mogu samo cvrsto zeljeti... "Ivana drzi se, i nemoj pokolebati nad time" nadam se da me neces napustit..mene ni ikoga drugog kome je stalo do tebe na taj nacin... to je sve sto se usudim zasada reci... na ostalo ne zelim ni pomisljati... |
09.09.2005., petak
alone...
|
tako sam umorna tako iscrpljena od svih svojih strahova... ako vec moras otici otidi vec jednom jer tvoja nazocnost me ubija i nece me ostaviti na miru ove rane se nece zacijeliti ova bol je prestvarna jednostavno je previse toga i vrijeme to nemoze izbrisati... kad ti si plakao, ja sam te drzala za ruku kad si vristao, pronasla sam bijeg iz tog straha svih tih godina.... ali ti se svejedno skrivas. nekad si me zarobljivao al iako si jos samnom ja sam sama... |
takeing over...
|
lagala sam budna samo da ne mislim na tebe ali iako se nemogu odlucit sto sam sanjala vjerujem u tebe odreci cu se svega samo da te pronadem... moram biti s tobom zivjeti, disati umrjeti zar si zaboravio sve sto znam i sve sto smo imali pogledam u ogledalo vidim tvoje lice... obuzimas me... |
whisper of the night...
neki osjete pozivali nikada nece osjetiti bol nas koji ostajemo... lazem unutar sebe drhcem pred vratima dozvoli mi da ostanem tamo gdje vjetar sapuce moje ime... progutao me zvuk mog krika kako ceznem za dubokim mirnm snom... |
08.09.2005., četvrtak
ostao je samo san...
nasa tijela polegnuta jedno uz drugo...sapucu njezne rijeci... dodiruju u snu... meko tkivo, plamen u kosi, oci u oci...obecavali smo sve... iz srzi, nestajalo je...zaboljelo u srcu i dusi... bol..razarajuca iznutra, govorila je ono sto nisam znala... nestalo je sve...sto sam htjela,ikad imala ...sada sam zauvijek izgubila.... ono jedino sto sam voljela. zivot... |
29.08.2005., ponedjeljak
zasto?
|
govorio si to... cijelo vrijeme...otkada te poznamo... ali kako smo mogli znati da tako i mislis?: jesmo li mogli to spijeciti nekako... ili si ti to jednostavno tako imao zacrtano od pocetka... mozda nismo....ali nismo ni ocekivali da ce to biti na taj nacin.. mozda bi mi bilo lakse da si poginuo..nego ovako sam sebi oduzeo zivot govoreci kako ga nikad nisi ni trazio... zasto nisi razmisljao kako ce nama biti...tvojoj majci,sestri... sve se moglo rijesiti... bez obzira sta je bio razlog... ostavio si oprostajno pismo...ali vidjeli ga jos nismo... jedino sto mi nije zao...jer znam da si ti tako htio... iako mi nismo...tvoja dugotrajna zelja sada se ispunila... skoncao si svoj zivot za koji si tvrdio da je bio nesretan kad si bio sam...bez nas... ali znaj...nisi nikad bio sam...i nikad neces biti...ako se ikada sretnemo opet... reci cu ti sve...kako je bilo...tko je bio...sve bas sve.... znam da razumijes...kao sto to uvijek jesi... znam da razumijes zbog cega se ovo zove "zasto" i znam da se nam sada negdje gore smijes zato jer ne kuzimo da je tebi gore bolje... probat cu se pomiriti s time...ali bit ce tesko...ne samo meni.. nego svima koje sam jucer morala gledat onako shrvane... vidjela sam u svima njima sebe...kako ih bol razdire unutra a pokusavaju ju sakriti od drugih... na pocetku sam te mrzila kaj si to napravil...al sad te kuzim... al jos uvijek cu se odnosit prema svemu tome da mi sto duze ostane u sjecanju... |
bol..i samo bol
|
srebrna narukvica...ugravirana tri imena na njoj "boro, tonc, predak"...to su imena trojice mojih najboljih prijatelja koji su mi kupili tu narukvicu za 18.rodendan... Predak Nevenu.. imao je samo 17 godina...i uvijek se odvajao od svih...stalno ga je nesto mucilo..kad je bio s nama bilo mu je super...ali cim se vratio doma navecer sam...poceo je imati cudne primisli....svake veceri bi me zvao i o tome bismo razgovarali..htio se ubiti..uvijek bi ga odgovorila.jer bi mu rekla..."mi smo ti uvijek tu za tebe" jer mi smo mu bili jedina trojica prijatelja koje je imao. u 6 mjesecu zavrsila nam je skola..maturalna vecer bila nam je zadnja vecer kad smo ga vidjeli... od onda on se povukao na svoju tavansku sobu(ako je mozemo tako nazvat) i samo je citao depresivne knjige, najvise je obozavao beaudlera....culi smo se mi telefonski....ali vidjeli nismo... zadnji puta sam ga cula u srijedu... u petak sam bila u varazdinu i on je trebao nositi jedno od baroknih odjela..ali ga nije bilo... subota....11:00 ujutro...primila sam poziv svog mentora...rekao mi je nesto sto nisam ni sanjala da cu cuti..."neven se obijesio"........nesto je puklo u meni..jos sam se stigla suzdrzat tih par sekundi razgovora ...ali cim sam poklopila slusalicu...gotovo..izljev jada...boli, zalosti-...primisli....zakaj me nije nazvao.... kad sam se donekle smirila..nazvala sam boru i tonca..i rekla im...na pocetku mi nisu vjerovali....naravno a zasto i bi.... jucer smo mu bili na sprovodu....sve je bilo u bijelom....samo je on bio u onim svojim najdrazim crnim podrapanim hlacama i crnoj kosuli..pored njega bila je knjiga "mali princ"..tu knjigu je obozavao... davno prije bila mu je zelja koju je uvijek govorio...da mu moramo svi doci na sprovod u bijelom...ali nismo mogli.....samo mu je sestra bila u bijelo haljini...ona ga je obozavala... uvijek je govorio da se se ionako ubit..kako mu je svejedno....ali istovremeno se i smijao...tako da nitko nije vjerovao da bi to mogao napraviti... u jednom pismu kod kuce koje nije stigao poslati jednoj osobi....izdvajam jednu recenicu"svi moji prijatelju su me zaboravili" A samo se nismo vidjeli mjesec dana zbog mora!!!....i kako da onda mi zivimo s time...da samo jedan od razloga bili i mi....stari mu je alkoholicar...nije imao mogucnosti ic dalje u skolu a trebali smo dalje ici zajedno.....i tjerali su ga da ide raditi u vindiju(te mora osisat svoju dugu crnu kosu...)..sto je naravno bilo pre obicno za osobu poput njega...on je trebao postati nesto vise.... od nas je dobio najljepsi vijenac. tri ruze i jedno pismo koje je otislo sa njime...boro mu je procitao govor u ime svih nas.... cijeli dan smo proveli sa njegovima.majka mu je gotova, ovo ju je sad do kraja shrvalo a i prije je vec bila jako slaba sa zivcima kao i njegova sestra... otisli smo na njegovu tavansku sobu u kojoj se ubio....tamo smo vidjeli olicenje njega...sve je odisalo njime...koliko god neuredno....neozbukano...kao da bi dosli u nesagradenu kucu sa dva madraca...sa razbacanim stvarima...sve puno drva(od njegovih nedvrsenih skulptura), kistova,skara,duhana,skalpera... ali to je bilo njegovo...nije htio sobu...nista novo...samo svoj kutak..kakav god on bio... sada svaki put kad cemo se vidjeti on ce nam biti razlog tome...glavna tema razgovora.... nitko nije imao to sto smo imali mi sa njime... nikad ga necemo zaboraviti...on je zarezan u nama i zauvijek ce biti tu... |
26.08.2005., petak
gothix
|
there is something inside of me... itīs eating me up ... i wona get it out, but i just donīt seem to can... take it out of me...take me in... shade the darkness from my soul... take the broken pieces of my body... dontī tell me u cant, cause i know u can... i keep lieing to myself..i cantī stand it no more... now i know... it was u all the time... get out of my head, body & soul... just leave..never come back for more... deamonspirit |